Eros i agape

Ljubav Božja ne može biti, za razliku od platonskoga érosa, „želja za vlastitim savršenstvom”. Božanska agape je sveprelivajuća punina (amor benevolentiae, nasuprot amor concupiscentiae): nebeski Otac ne traži dopunu za sebe, nego hoće otvoriti čovjeku svoje blago. Grgur Nisenski: „Stvoritelj ljudske naravi nije bio nikakvom nuždom potaknut da stvori čovjeka… čovjek je pozvan u život da uzme udjela u dobrima Božjim” — to je proagapán (ljubiti unaprijed), ili philanthropía (omiljeni izraz grčkih Otaca).

Postoji li proturječje između erosa i agape? Bog je po definiciji agape. Ali (sljedeći pododjeljak) i éros se može posvojiti — kao žarka ljubav koja, pročišćena, ne traži sebe nego Boga. Tako Istok ne suprotstavlja eros i agape apsolutno, nego eros uzdiže i preobražava u agape.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 276–277.