Zapad se usporedio s Martom, Istok s Marijom. Neki monasima predbacuju manjak apostolskoga duha, prividnu pasivnost. Ipak, kontemplativni duh Istočne Crkve ide ukorak s njezinim eshatologizmom: savršenstvo čovjeka u svemiru jest „slava Božja” — bistrovidnost, viđenje prisutnosti Boga u svemu. Vidjeti Boga u svemu najviše je savršenstvo čovjeka i cilj kontemplacije. Istočne liturgije, raskošem obreda, ikona i pjevanja, žele otkriti pogledu božansku prisutnost u stvorenju — pozvati u crkve da se vidi „nebo na zemlji”.
„Njemu, Bogu koji se objavio i sišao u ovaj svijet, koji je preobrazio svemir — hvala i slava zauvijek.” (bizantska matutinska služba Bogojavljenja)
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 321.
↗ Otvori u vrtu →