Etiopljani

U aksumskom razdoblju (5.–7. st.) prevodi se na etiopski s grčkih izvornika. Najobilatija izvorna produkcija javlja se: (a) pod abunom Salamom (1350.–1390.) — zamah hagiografije; (b) za vladavine Zara Yaqoba (1434.–1468.), koji svome narodu daje pravilo vjere i zakonodavstvo u ime Crkve; (c) u 17. st., kad dolazak isusovačkih misionara izaziva žučne teološke rasprave; (d) u 18. st. tijekom monofizitske reakcije.

Etiopska književnost ima osebujan biljeg, tipičan za mentalitet zemlje: duhovni se nauk nalazi razasut po mučeničkim aktima, životopisima utemeljitelja, apokrifima, liturgijskim himnama pa i u zakonicima. Marijanska pobožnost — jedna od velikih slava Etiopske Crkve — rodila je divnu pjesmu nježna tona; Knjiga čudesa Marijinih (Ta'amra Maryam) postaje omiljeno duhovno štivo. Knjiga Zemmarié zbirka je euharistijskih himana. Apokrifni i apokaliptički žanr ondje je uvijek imao velik uspjeh, produljujući biblijsku predaju.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 21–22.