Evagrije sustavno povezuje apatheiju, ljubav i gnozu: besstrasnost „ima za kćer ljubav”, a ljubav je „vrata znanosti”. Po njemu apatheia čovjeka čini sličnim anđelima prije nego Bogu — štoviše, kad čovjek dosegne savršenu besstrasnost, postaje kao anđeo.
Zanimljivo je da Kasijan, koji inače čuva Evagrijevu grčku terminologiju, nikad ne rabi apátheia ni latinsko impassibilitas, nego istoznačne izraze poput puritas mentis, tranquillitas mentis (čistoća/mir uma) — vjerojatno da izbjegne nesporazum koji će pojam apatheije izazvati na Zapadu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 251–252.
↗ Otvori u vrtu →