Gnjev (orgé) — peti logizam. Definicija (stoička, preko Evagrija): „uzavrelost razdražljivoga dijela” (zésis thymoû), „pokret protiv onoga tko je nanio (ili se čini da je nanio) nepravdu”. Kao i kod drugih strasti, razlikuje se naravna i protunaravna razdražljivost: „gnjev je svojstven za borbu protiv demona” (Ivan Klimak) — Evagrije thymós drži velikom silom „koja razara (zle) misli”. Ipak, gnjev se ne smije okretati protiv ljudi.
Gnjev muti kontemplaciju (normalnu djelatnost uma); mnesikakía (pamćenje uvreda) zapreka je molitvi. Vezan uz mržnju, gnjev rađa lažnu želju za samoćom; gostoljubivost ga smiruje. Antun je savjetovao stalno razmatranje Ef 4,26 („Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom”); Dorotej: najprije presjeći korijen — držati se boljim od bližnjega. Evagrijev sažetak lijekova: „Kad je razdražljivi dio uzburkan, smiruju ga psalmodija, strpljivost i milosrđe.”
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 237–238.
↗ Otvori u vrtu →