Apoftegma izriče krajnji ideal odvojenosti: „Primiti gosta i nakon pozdrava upitati ga: Kako si? — pa ostati s njim u šutnji.” No samostani ipak primaju goste. Opće načelo daje 32. poglavlje Bazilijeva Velikog pravila: u pravilu se ne dopušta da rođak ili stranac dulje boravi s braćom; razgovor se dopušta samo kad će se priopćiti ono što služi izgradnji duša, a povjerava se isključivo onima „koji su primili karizmu riječi”.
Tako oni zaduženi za goste vrše osobit oblik apostolata — gostoprimstvo postaje služenje, ali pod strogim uvjetom da ne raspe nutarnju sabranost zajednice.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 201–202.
↗ Otvori u vrtu →