Kršćanstvo se rodilo u židovskoj sredini koja je već bila u dodiru s helenizmom i dijelom helenizirana, te je raslo u istočnom Sredozemlju, dakle u ozračju grčke (uskoro grčko-latinske) kulture.
U toj sredini prevladavaju filozofski nauci koje su Oci učili u školama: eklektička filozofija, svojevrsna filozofsko-religijska koiné koja je miješala pučki stoicizam, pitagorizam, srednji platonizam i kasnije neoplatonizam. U odnosu na klasično doba njezino je obilježje moralna i religijska usmjerenost.
Već je istaknut utjecaj te filozofije na razvoj kršćanske dogme; ovdje se Špidlík pita u kojoj je mjeri i način shvaćanja i življenja kršćanskog savršenstva oblikovan helenizmom. Odgovor: više nego o sustavnom utjecaju, treba misliti o složenoj igri djelovanja i reakcije. Oci su Grci koji su postali kršćani, a „pokrštavanje” čovjeka — i još više sredine — može imati različite stupnjeve i bezbroj nijansi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 16.
↗ Otvori u vrtu →