Lehodey promatra nutarnju molitvu kao lijek za dvije glavne rane: slabost razuma i slabost volje. Razum zaboravlja istine vjere, ostaje površan i lako se izgubi u rutini. Volja se hladi prema Bogu, a zagrijava za sve što nije Bog.
Nutarnja molitva zato nije pobožni dodatak, nego škola pažnje, sjećanja i ljubavi. Ona vraća istine vjere iz površine u dubinu duše, raskrinkava prividnu samodostatnost i pomaže volji da se opet naveže na Boga.
U ovom poglavlju Lehodey skuplja svjedočanstva svetaca ne kao ukras, nego kao dokaz iz života: ljudi molitve postaju ljudi izdržljivosti, pokore, ljubavi i apostolske snage.
Povezano: Napredak u duhovnom životu · Mlakost · Molitva
Lehodey, The Ways of Mental Prayer, str. 36-45.
↗ Otvori u vrtu →