Istoznačni izrazi pobožanstvenjenja

Riječi su manje važne od stvarnosti koju označuju, pa mnogi autori ne rabe théosis ni theopóiesis, nego se drže jezika Pisma. Špidlík niže istoznačne izraze pobožanstvenjenja:

• Posinjenje — Ćiril Aleksandrijski: u Sinu i po njemu sinovi smo Božji „po naravi i po milosti”.
• Preporođenje (regeneracija) — „uvijek novo rađanje Riječi u srcima svetih”; anastoicheíosis, „pretaljivanje” naše naravi po Utjelovljenju.
• Pomazanje — Krist je Pomazanik; priopćenje božanske svetosti ljudskoj naravi je „pomazanje”.
• Srodstvo (syngéneia) s Bogom; zajedništvo (koinonía); prisnost / sloboda govora (oikeiótes, parresía); novi Savez; suobraznost s božanskim (Makarije Veliki); spona (syndesmos); slika zaruka; mješavina (krásis) i sudioništvo (méthexis, metousía).

Zbog filozofskoga kroja ti izrazi izriču supstancijalnu, preobražavajuću prisutnost triju božanskih Osoba koje se priopćuju vjerniku. Pojmovi slika Božja, vječni život i spasenje traže pak širu obradu (sljedeća poglavlja).

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 52–54.