Špidlík ne prolazi sve oblike kršćanske propovijedi o „budućim stvarima” (sud, raj, pakao); poznato je da se antička književnost služila izvanbiblijskim predajama i rječnikom židovske apokaliptike. Cilj je uhvatiti duhovni smisao.
Svaki je čovjek grešnik; tko bi izbjegao osudu da ne posreduje milosrđe Božje? Biblijski je eshatološki sud prikazan kao oganj (Iz 66; Heb 10,27), ali je simbol ognja dvoznačan: dok su bezbožnici prepušteni svome unutarnjem ognju i crvima, Jakov, Izrael i svi spašeni i sami postaju oganj (Ob 18) — kao da sudjeluju u životu Boga. Kršćanska je predaja uvjerena: za onoga tko je sjedinjen s Kristom, prijelaz iz ovoga svijeta jest očišćenje i pobožanstvenjenje — i sama žalost postaje nada: „moguće je — kaže Zlatousti — biti u žalosti zbog svojih grijeha, a u radosti zbog Krista”.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 139–140.
↗ Otvori u vrtu →