Filautija (philautía, sebeljublje) — korijen svih logizama. Razlikuje se filautija plemenita čovjeka (koji za sebe želi krepost) i niska (koji želi materijalna dobra i osjetilne užitke). Za Filona je filautija jednaka bezbožnosti, a riječ dobiva sve pejorativniji smisao (usp. 2 Tim 3,2).
Maksim Ispovjednik je veliki naučitelj filautije: definira je kao „strast prema tijelu”, „nerazumnu nježnost prema tijelu”. Temeljni izbor između duha i osjetilnih užitaka jest, u njegovu sustavu, izbor između sreće i užitka. Phílautos je „prijatelj sebi protiv sebe”. Od filautije se prelazi na traženje osjetilnoga užitka, pa, kroz sve poroke, dolazi do oholosti. Filautija je tako na izvoru, a oholost na vrhu lanca poroka.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 241–242.
↗ Otvori u vrtu →