Da je patnja kazna za grijehe mišljenje je koje Oci drže pomalo „ezoteričnim”, ali sukladnim zahtjevima antike. Kod Otaca ima tragova teorije komplementarnih suprotnosti (concordia discors): sklad svijeta tvore neskladni elementi, kao tonovi melodije; još više ističu prvenstvo cjeline nad dijelom (bonum universale – malum partiale). Za Zlatoustoga to opće dobro je nadasve spasonosna opomena drugima: „Kazna pada na najveće zločince, a drugi su pošteđeni da se okoriste tim primjerom.”
Kažnjavateljsko djelovanje Boga čita se i tipično kršćanski — slikom Boga liječnika: „Kazne su u rukama Božjim kao željezo i oganj u rukama liječnika koji ih primjenjuju kao lijek.” Kazne su poput nove teofanije prilagođene grešniku: bude strah Božji i istodobno donose otpuštenje grijeha te su „uzrok opravdanja”.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 132–133.
↗ Otvori u vrtu →