Četvrta tendencija. Mistički intelektualizam osuđuje slike i osjetilne izričaje: materijalna stvarnost je rastresenost, pa treba zatvoriti oči tijela da se otvore oči duha. Ipak, „pravi gnostik” — kojemu je duhovni vid prosvijetljen vjerom, a pogled očišćen odricanjem od vidljivoga — vraća se u ono blaženo prvotno stanje u kojem mu sve što ga okružuje više nije opasna zavodljivost, nego glas koji mu govori o Stvoritelju.
Načela theoria physiké (naravne kontemplacije) izložili su svi veliki kontemplativci, ali još češće jednostavni asketi iz naroda, „hodočasnici”, koji su intenzivno živjeli „uskrsnu radost Crkve Istoka”, otkrivajući živi znak Boga i Krista u svakom mjestu i svakom stvoru.
To je i namjera istočne ikonografije: dešifrirati smisao vidljivih oblika koji padaju pod oči da bi se zahvatio njihov božanski smisao. Ovdje korijeni leži štovanje slika (ikona) kao izraz „kozmičke” duhovnosti.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 29.
↗ Otvori u vrtu →