Aksiom koji krepost slavi kao vrhovno dobro (a sve ostalo drži „ravnodušnim”, adiáphora) seže do Sokrata i kršćani ga preuzimaju bez ograde. Grgur Nazijanski dodaje objašnjenje po Pavlu (Rim 8,28): „Dobrima sve služi na dobro, a zlima je sve odvratno.”
Tako se stoički aksiom pokrštava: nije stvar u tome da su vanjske stvari same po sebi bezvrijedne, nego da dobar čovjek sve okreće na dobro, a zao i dobro izopačuje. Krepost ostaje jedino pravo dobro jer je sudioništvo u dobroti Božjoj.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 266.
↗ Otvori u vrtu →