Aksiom virtus sibi ipsi praemium (krepost je sama sebi nagrada) starima je predstavljao vrhunac moralne plemenitosti. Apologeti su, osobito pred mučeništvom, snažno uzdizali tu „autarkiju” kreposti.
Kršćanski se taj aksiom produbljuje: krepost se ne vrši radi vanjske nagrade ni straha od kazne, nego radi nje same — a budući da je krepost sudioništvo u Kristu (sljedeći pododjeljak), vršiti je radi nje same zapravo znači vršiti je radi Boga, koji je sama Krepost. Tako se filozofska „autarkija” preobražava u nesebičnu ljubav.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 267.
↗ Otvori u vrtu →