Kristova patnja, njegova smrt na križu, najviše je očitovanje božanske ekonomije — „najveće od dobara, po kojem je svijet spašen”. „Zato želimo slijediti isti njegov put” — patnja vjernika postaje kristolika, sudioništvo u Kristovu otkupiteljskom trpljenju.
Špidlík bilježi i osebujno istočno (osobito rusko) obilježje: suosjećanje s onima koji trpe kao bitnu crtu (Berdjajev: „bitno ruska tema bila bi sažaljenje prema onima koji pate”). Zlatousti opravdava i korist patnji i kad se ne trpi za Božju stvar — jer i takvo trpljenje može duhovno koristiti. Tako patnja, sjedinjena s Kristovom, gubi puku negativnost i postaje mjesto spasenja.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 134–135.
↗ Otvori u vrtu →