Tema naroda Božjega središnja je u SZ-u, kao što će u NZ-u biti tema Crkve, novoga naroda Božjega. Narod Božji (laós) razlikuje se od poganskih naroda (éthne); u NZ-u prevladava novi pojam — Crkva, koja nije „ni grčka ni židovska” (Gal 3,28), nego tertium genus (treći rod).
Stoički kozmopolitizam bio je pozitivan (Ciceron: svijet je „zajednička država ljudi i bogova”). Poznatiji je pak „negativni kozmopolitizam” / „akozmizam” prvih kršćana (Poslanica Diognetu): „Stanuju svatko u svojoj domovini, ali kao stranci; svaka im je tuđa zemlja domovina, a svaka domovina tuđina” — a ipak vrše sve građanske dužnosti. Afrički Oci tom zajedništvom ljudske naravi tumače i nedaće kršćana (Ciprijan: „zbog zajedničke tjelesne uvjetovanosti i dobri i zli stanujemo u istoj kući”).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 147–148.
↗ Otvori u vrtu →