Sav je kršćanski život usredotočen na Krista. Origen: „Sve što je urođeno ljudskoj duši posijala je Riječ Božja… i sve je to klica kraljevstva Božjega.” Tješnje sjedinjenje od onoga koje opisuje uskrsna propovijed Grgura Nazijanskog teško je zamisliti — on govori i o poistovjećenju: „Jučer bijah razapet s Kristom, danas s njim proslavljen… postadosmo bogovi po njemu, jer je on za nas postao čovjekom.”
Posljedica: „Spasitelj nam je prisniji nego naša vlastita duša” (Nikola Kabasila).
Namjera grčkih Otaca u izlaganju toga otajstva — i u polemikama i u propovijedanju — ponajprije je teološka: od kršćana se traži vjera u Kristovo božanstvo i poslanje. Duhovni stav (pobožnost) izrasta iz te dogmatske jezgre.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 39.
↗ Otvori u vrtu →