Gotovo svi veliki Oci obrađuju milostinju. Tvrde da je ona dužnost stroge pravednosti prema siromasima. Po Baziliju suvišak bogataša vlasništvo je siromaha, a tko ga zadržava za sebe — kradljivac je: „Niste li onda lakomci i kradljivci, vi koji prisvajate ono što je dano na upravljanje?”
Josif Volokolamski (koji je u gladi dijelio kruh u Volokolamsku) zaključuje: „Koliko nam Bog šalje, toliko se razdijeli.” Zalatousti neumorno hvali duhovna dobra koja eleemosyne donosi — u čovjeku je slika Božjega milosrđa. Milostinja tako nije puka dobrotvornost nego čin pravde i sudioništvo u Božjoj samilosti.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 161–162.
↗ Otvori u vrtu →