Molite bez prestanka (1 Sol 5,17)

Pavlov poziv „Molite bez prestanka” (1 Sol 5,17) različito se tumačio. Mesalijanci su mislili da moliti znači izgovarati molitve, a „bez prestanka” da treba odbaciti svaki rad (osobito ručni). Akemeti („oni koji ne spavaju”) neprestanu su molitvu ostvarivali smjenom skupina monaha, tako da molitva u samostanu nikad ne prestane.

Klasično rješenje daje Origen: „Neprestano moli onaj koji sjedinjuje molitvu s nužnim djelima i djela s molitvom” — sav život sveca je velika molitva, a molitva u užem smislu samo njezin dio (prihvaćaju Augustin i Afraat). Ostaje pitanje odnosa izričite molitve i djela: Origen drži dostatnim moliti tri puta na dan (uz trajno raspoloženje); jer „stanje molitve” (katástasis) je trajna sklonost srca koja ne ovisi o učestalosti čina.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 288–290.