Riječi „brat” i „bratstvo” već u pretkršćanskom grčkom i latinskom imaju mnoštvo značenja: stoicizam ruši sve pregrade da potvrdi bratstvo svih ljudi, dok misterijski kultovi ističu posebnu zajednicu u kojoj čovjek nalazi novu duhovnu obitelj. U SZ-u se suvjernici zovu braćom; Isus svoje učenike zove braćom.
Bratstva su nadasve cenobitske zajednice, koje što vjernije reproduciraju prvu jeruzalemsku zajednicu (sve zajedničko, dijeli se po potrebi, darovi Duha na korist svima). Čitatelja Bazilijevih Asketika zapanjuje namjerno ponavljanje triju redaka Djela (2,44; 4,32; 4,35): u stoljeću kad se prva ljubav ohladila, biskup iz Cezareje sanja da u svojim samostanima uskrsne i ovjekovječi taj visoki ideal bratskoga života.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 152–153.
↗ Otvori u vrtu →