I duhovni pisci bez filozofskih interesa bave se pitanjem čovjeka — drukčije i ne može biti za misao utemeljenu na objavi živoga Boga koji je čovjeka stvorio „na svoju sliku”. Kršćanska misao preuzima delfsko geslo gnothi seautón (Bazilijeva homilija „Pazi na sebe”, Pnz 15,9).
Za Origena samospoznaja je znanost čiji su predmet kreposti i mane — ne toliko spoznaja supstancije duše koliko procjena vlastitih mogućnosti radi rasta u dobroti i mudrosti. Filon već ističe da samospoznaja mora imati moralni cilj (poboljšanje) i biti anagogijska (od proučavanja sebe k savršenstvu Uma koji vlada svijetom).
Ipak, kršćanskim piscima najvažniji je odnos s Bogom: „Spoznaja sebe — kaže Bazilije — vodi te da se sjetiš Boga.” Grgur Nazijanski: „Upoznaj svoje podrijetlo i svoju narav — to je izravan put do ljepote prvoga modela.” Time čovjek izlazi na vidjelo kakvim ga Bog vidi i hoće — a upravo zato ostaje nerješiva zagonetka, ágnostos: problem osobe smješten je na razinu „meta-ontologije koju samo Bog može poznati” (Lossky).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 85–86.
↗ Otvori u vrtu →