Duhovni pisci nisu mogli izbjeći ontološku teoriju strukture duše kad je trebalo imenovati, opisati i hijerarhizirati božanske darove prema njihovim psihološkim odjecima; brojni su spisi Otaca perì psyches („o duši”).
Teško je odrediti koliko je na njih utjecala sredina, pa ostaje neizvjesno značenje mnogih pojmova. Općenito se razlikuju dvije skupine tekstova: jedni (manje brojni) dušu drže „počelom zemaljskoga života”; drugi govore o „produhovljenoj duši”, sjedinjenoj s „duhom” — i tada opijevaju ljepotu te duhovne duše, njezino božansko podrijetlo, slobodu i besmrtnost.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 95–96.
↗ Otvori u vrtu →