Naslovi Kristovi

Oci su otajstvo Krista tumačili i filozofskim kategorijama (neoplatonskim), ali im radikalno ograničavaju vrijednost — pretjerano filozofsko tumačenje uvijek je vodilo u herezu, jer se ne smiju graditi visoke spekulacije ni na jednom pojedinom nazivu.

Pismo, kako bilježi Grgur Nazijanski, Jedinorođenca označava mnoštvom naslova: Sin Božji, Slika, Sjaj, Umjetnik, Kralj, Zakon, Put, Vrata, Temelj, Kamen, Biser, Mir, Pravednost, Posvećenje, Otkupitelj, Čovjek, Sluga, Pastir, Janje, Veliki svećenik, Žrtva, Prvorođenac… Svaki autor ističe onaj koji mu se čini najsnažnijim.

• Isus Spasitelj — u istočnim monaškim sredinama prevladava (vezan uz penthos); nježnost prema Isusu rađa se iz skrušenosti. Naglasak: utjelovljenje na Istoku nikad nije shvaćeno samo u funkciji otkupljenja od grijeha — otkupljenje je obnova i dovršenje stvaranja, njegova „rekapitulacija”.
• Isus-Svjetlost, Mudrost — Krist otvara „vrata svjetlosti”; bijeda grešnika je „neznanje”, pa Oci ističu objaviteljsku ulogu utjelovljene Riječi (Istina, Mudrost, Učitelj, Riječ, Svjetlost).

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 39–40.