U dobu prožetom grčkim idealom philosophije, posebnu ulogu dobiva nadahnuta riječ koja Krista zove „mudrošću (sophía) od Boga” (1 Kor 1,30). Oci prave kršćane prikazuju kao savršene uzore filozofije, a savršen asketski život nazivaju „filozofskim životom”.
Grčkog su podrijetla i pojmovi askeza i mistika, no kao naslovi djela koja sustavno obrađuju duhovni život na Istoku se javljaju tek u novije doba.
Špidlík obrazlaže vlastiti izbor naziva. Danas se teologija dijeli na nauk „o Bogu u sebi” i nauk „o djelima Božjim” (de operibus divinis), pa bi duhovna teologija spadala u ovu drugu granu (posvećenje čovjeka je „djelo” Božje). Ali to ne odgovara staroj predaji grčkih Otaca: za njih je theología „znanost o Presvetom Trojstvu”, dok „djela” Božja pripadaju oikonomíji. U skladu s tom predajom Špidlík ne govori o „duhovnoj teologiji”, nego o „duhovnom nauku”, točnije o nauku duhovnih pisaca — jer prava „duhovna znanost” nije plod poučavanja, nego osobne molitve.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 30–31.
↗ Otvori u vrtu →