Za opis napretka rabe se brojni nizovi: početnici — napredni — savršeni. Život počinje djetinjstvom (népion), pa mladošću (neanías), pa punom zrelošću (usp. 1 Kor 3; Ef 4,13). Sve su kršćanske predaje za iskusna u duhovnom životu rabile riječ „starac”: géron, senex, saba, starec… pa i arapski šeik. Izraz paidogéron (dijete-starac) snažno kaže da je duhovni rast katkad precocitniji od tjelesne dobi.
Kršćanin je na putu k Bogu. Origen (27. homilija na Brojeve) opisuje 42 postaje pustinje — koje odgovaraju 42 naraštaja kod Mateja — kao simbol sve dubljega prodora u božanske tajne. Slika puta središnja je i u Životu Mojsijevu Grgura Nisenskog (shema Izlaska). Za napredak u molitvi ponavlja se slika gore viđenja i ljubavi, na koju se uspinje ljestvama (Jakovljev san — arhetip duhovnih ljestava → Ivan Klimak).
Napredujući, čovjek mijenja stav prema Bogu: od roba postaje sin (Gal 4,7); Klement razlikuje roba, vjernoga slugu i sina (pouka straha, nade, ljubavi).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 71–73.
↗ Otvori u vrtu →