U svijetu obilježenu zaboravom (léthe) Boga, kontemplacija promiče neprestano sjedinjenje s Gospodinom, „viđenje” Boga u svemu. Izraz mnéme theou (spomen Boga) filonski je i stoički, ali je ideja biblijska; monasi je tumače kao anđeosku liturgiju.
Autori je ne shvaćaju jednako: Evagrije o tom „spomenu” govori kao o hodu duha „nematerijalnoga k Nematerijalnom”, ali priznaje da takav spomen nikad ne može postati doslovno „neprestan” za biće tako vezano uz tvar. Ipak, to je trajno raspoloženje srca koje se rađa i hrani u kontemplaciji i u izričitom spomenu (odatle vrijednost Isusove molitve).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 314–315.
↗ Otvori u vrtu →