Predmet kontemplacije nije „površina” stvari — puko osjetilno, vanjsko lice zbilje. Onaj koji je „posve obraćen Gospodinu jest onaj koji sve govori i čini u vidu spoznaje Boga” (Evagrije).
Kontemplacija dakle ne ostaje na pojavnosti; prodire ispod površine da zahvati dublji smisao. To je prvi korak razlikovanja: prava gnoza nije ni puko osjetilno opažanje ni znatiželja za vanjštinom svijeta, nego traženje božanskoga smisla stvari (koji se razrađuje u sljedećim pododjeljcima).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 300.
↗ Otvori u vrtu →