„Život bez kušnje (anexétastos bíos) nije vrijedan življenja” (Obrana Sokratova) — drevna je misao da su kušnje obvezan prolaz k Bogu. Za Kasijana borba je providnosno sredstvo usavršavanja, svjedočanstvo ljubavi koje usavršava slobodnu volju; Dorotej: asketa se ne smije bojati ni „katkad pasti u blato” da bi opet našao put (poput plivača koji se zaroni dok val prođe).
Borba je nužna ne samo početnicima nego i savršenima. Za razliku od kvijetističke sklonosti mesalijanske apatheije, Evagrije drži da napasti rastu kako se napreduje: napredak duše u besstrasnosti mjeri se „kakvoćom i snagom demona koji je napadaju”. Kad molimo „Ne uvedi nas u napast”, ne molimo da ne budemo kušani (to je nemoguće), nego da ne budemo svladani kušnjom.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 216–217.
↗ Otvori u vrtu →