Gnostici su ljude dijelili u manje-više statičke kategorije (hilici, psihici, pneumatici). Irenej, naprotiv, ističe i kontinuitet i inovativne skokove objave: pravi Bog je Bog oduvijek, koji svijetu ne da ostarjeti jer neprestano ponovno stvara ono što je u početku stvorio.
Origenu je organski rast razumnoga stvorenja utemeljen na dinamizmu teme slika–sličnost. Bazilije pak (pod stoičkim utjecajem) inzistira na naglosti obraćenja (logos može biti samo ispravan ili neispravan); i ruskom se mentalitetu obraćenja čine iznenadnima.
Ipak, opće mišljenje duhovnih učitelja jest ono o trajnom napredovanju (prokopé), „od malenoga k velikomu”. Milost je poput sjemena bačena u vrt srca: prolazeći kroz uređene, razlučene stupnjeve, ljudska poniznost može dosegnuti vrhunce savršenstva. Dakle: napredovati je nužno — duhovni život nije statično stanje, nego rast.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 70–71.
↗ Otvori u vrtu →