Grčka filozofija ističe očišćenje radi kontemplacije: samo čist može dosegnuti Čistoga. Oci preuzimaju temu, ali u širem kontekstu — savršenstvo kao obnova prvotnoga stanja. U tom vidu savršenstvo se poklapa s kátharsis, koja uključuje puninu vječnoga života (Majka Božja, „prečista”, potpuno je pobožanstvenjena). Redovito se pak kátharsis pridržava prvom stupnju duhovnoga života, praxis — „duhovnoj metodi čišćenja strasne dimenzije duše”.
Da bi se odredili bitni elementi očišćenja, treba najprije reći što se smatra zlim: tijelo, osjetila, strasti? Za kršćane je jedino pravo zlo grijeh — od njega se, dakle, treba ponajprije čistiti; potom se pojam proširuje na sve što zavodi na grijeh i na sve što iz njega proizlazi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 174.
↗ Otvori u vrtu →