Oci su cijenili dobrobiti antičke paideie, koja oblikuje obrazovane, rječite ljude; roditeljima su usađivali dužnost da djecu odgajaju kao „atlete za Krista”. Premda monasi mladež nisu primali u samostane (i pazili da se braća „ne smiju među dječacima”), na Istoku nije nedostajalo samostanskih škola.
Zanimljivo je 15. poglavlje Bazilijeva Velikog pravila: može li se odgojem nekoga uistinu usmjeriti k savršenu životu i djevičanstvu? Bazilije je čvrsto uvjeren da redovnički zavjet može biti samo plod „osobnoga uvjerenja i suda onoga koji ga polaže”. Ipak, pedagoška pomoć ima tri dragocjena učinka: (1) dijete prima „od početka osnovne pojmove” o vjerskom životu; (2) raste „opremljeno primjerima pobožnosti”; (3) stečena navika olakšava kasniji izbor. Odgoj dakle priprema, ali ne zamjenjuje slobodnu osobnu odluku.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 165–166.
↗ Otvori u vrtu →