Ogoljenje (svlačenje od grešnoga života) rano je i snažno izraženo u krsnoj liturgiji: prije silaska u krsni zdenac katekumen se svlačio svojih haljina, a kršten bivao zaodjenut novom haljinom.
Kasnije asketi, da očituju volju da nemaju ništa zajedničko sa svjetovnim životom, usvajaju poseban, siromašan odjevni predmet i način života. Njihov habit, često blagoslovljen, označava posvetu novom životu — to je smisao redovničkoga odijela, a u nekom vidu i liturgijskoga ruha. Vanjsko ogoljenje tako je znak unutarnjega svlačenja „staroga čovjeka”.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 171–172.
↗ Otvori u vrtu →