Oholost

Oholost (hyperephanía) — osmi logizam. Demon „monahu sugerira da sebi pripiše dobra djela ili mu uliva prezir prema još nesavršenoj braći”. To je napast savršenih; Apoftegme prikazuju ljude koji su nakon duge askeze pali u ékstasis phrenón — ludilo kao plod oholosti.

Oholost je najveći od svih grijeha (Origen: glavni grijeh đavla; Zlatousti: „korijen, vrelo, otac grijeha”); dolazi na kraju, „kad strasti drijemaju”, kad je sedam prethodnih nekako svladano. Svladava se pripisivanjem dobrih djela Bogu i, općenito, poniznošću: „Đavao može oponašati sva naša naizgled dobra djela, ali u ljubavi i poniznosti doista je svladan.” Hula (blasphemía), kao izvrnuće hvale koju čovjek duguje Bogu, vrhunski je znak oholosti.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 240–241.