Kao sudioništvo u ljubavi Božjoj, ljubav ne smije nikoga isključiti. Maksim Ispovjednik to ponavlja: „Učini sve što možeš da ljubiš svakoga čovjeka. Ako još nisi kadar, barem nastoj nikoga ne mrziti.”
Isti autor naglašava da kod ljubavi ni vrijeme ni prostor ne smiju imati važnosti: nepostojanost naših osjećaja prema bližnjemu znak je strasti, znak da ljubav još nije duhovna („oni koji svoju uzajamnu naklonost grade na svjetovnim načelima trebaju, da je održe, stalnu prisutnost”). Tri obilježja prave ljubavi: univerzalnost (prema svima), trajnost (postojanost) i jednakost (jednak intenzitet prema svima). Time se ljubav razlikuje od strastvene, promjenjive naklonosti.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 145.
↗ Otvori u vrtu →