Glavni problem: kako pomiriti ljudsku slobodu s univerzalnim zakonom? Atenagora pokušava: u svome organizmu i životinjskom životu čovjek je podložan velikom zakonu kojemu se pokorava cijeli fizički svemir, ali u razumskom životu njegovo djelovanje nije podložno općem zakonu, jer mora biti individualno — odgovor izbjegavajući, ali dobro pogađa problem.
Teodoret iz Cira (Govori o Providnosti) Boga uspoređuje s krmarom koji neprestano zahvaća u tijek događaja — no time zanemaruje naravni slijed zbivanja (akolouthía physiké) i „fizičku nužnost božanske ekonomije”. Bazilije (za Filonom i Klementom) bira drugi put da očuva i nužnost fizičkih zakona i božansku slobodu u upravljanju svijetom.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 128.
↗ Otvori u vrtu →