Pažnja na srce

„Paziti na srce” vrlo je čest izraz istočne duhovnosti. Ima najprije negativno značenje: udaljiti svaku zlu misao izvana, ozdraviti srce, odgajati ga budnošću (nepsis). Ta je pažnja „majka molitve” (prosoché → proseuché): „pazi se na sebe da bi bio pažljiv prema Bogu” (Bazilije).

Težnja k istini, dobru, ljepoti i Bogu naravne su želje srca. Teofan Zatvornik razlikuje osjećaje „teorijske”, „praktične”, „estetske” i „duhovne”: „U čovjeku koji je ostavio grijeh i obratio se Bogu postoji neka simpatija s duhovnim svijetom.” Pažnja na srce tako je temelj cijeloga unutarnjeg rada i priprava za molitvu srca.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 108.