Za razumijevanje antičkih kozmologija ključna je razlika: u grčkoj misli supostoje dva svijeta — svijet ideja, umnih bića (noetá), jedina prava stvarnost, i svijet osjetilnih stvari (aisthetá), tek sjena prvoga. Odnos među njima prolazi kroz faze: isprva dualizam (rani Platon), zatim posredovanje Duše svijeta, a kod stoika vidljivo i nevidljivo postaju dva lica jednoga svijeta (djelatno = duh, trpno = tvar).
Govorilo se o „grčkom optimizmu” prema svijetu; Berdjajev to žestoko niječe — grčki je svijet, navodno najradosniji, zapravo proživljavao tragiku. Ovisno o nauku, odnos duše (koja pripada nevidljivom) prema vidljivom kozmosu bit će različit: za platoniste prepreka koju treba nadići bijegom, za stoike integracija u Cjelinu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 119–120.
↗ Otvori u vrtu →