Biti „na” sliku Božju, „po” slici (kat'eikóna) i biti „slika Božja” nisu istoznačni izrazi. Izraz „čovjek je na sliku Božju” sugerira da je Bog najprije stvorio prototipnu sliku, a onda čovjeka prema njoj; taj posredni prototip mogao bi biti Mudrost (Mudr 7,26) ili Logos.
Pravi arhetip prema kojem je čovjek stvoren i prestvoren jest Isus Krist — „u obličju” Boga (Fil 2,6), „slika” Boga (2 Kor 4,4). Predaja se sažima: čovjek je na sliku Riječi, a po posredovanju Riječi slika je Boga — dakle „slika slike”.
Tumačenja se razilaze ovisno o tome shvaća li se slika kao vidljiva ili nevidljiva. Ireneju je model po kojem je Adam stvoren Bogočovjek („sličan nevidljivom Ocu po vidljivoj Riječi”). Aleksandrijci (Origen, Atanazije, Evagrije) usvajaju Filonovu nevidljivu sliku. Inzistiranje na nevidljivosti arhetipa nosi rizik umanjivanja Kristova čovještva.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 58.
↗ Otvori u vrtu →