Za kršćane je sposobnost zahvaćanja logosa stvari dar Božji: božansko otajstvo razumljivo je samo po objavi. Ljudi su logikoí po naravi, njihov je nous slika Božja, sudjeluju u božanskom Logosu i već u srcu nose njegovu objavu.
Ipak, nužan uvjet te objave jest čistoća nousa, duhovnoga oka, srca — na tome inzistiraju i platonici i stoici i kršćani. Treba napredovati „od sjene k slici, pa do istine”, nadići i racionalne pojmove te izbjeći „idolatriju pojmova” (ne brkati Boga s proizvodima vlastita uma). Grijeh nije drugo nego odbijanje toga uspona. Tako Evagrijevo čišćenje postaje moralno; Izak Sirin opisuje tri etape: tjelesnu (borba protiv strasti tijela), psihičku (borba protiv tuđih misli), duhovnu (puštanje da posve vlada Duh).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 304–305.
↗ Otvori u vrtu →