Kontemplacija počinje po osjetilima: preko vidljivih stvorova učimo „ruku Božju”, „imena Božja”. Oci su se mogli osloniti na stoičko shvaćanje spoznaje (opažaju se samo osjetilne zbilje), ali i na platonske tekstove suprotnoga naglaska: „Zatvorite svoja osjetila, podignite pogled duha… probudite oko duha — to je jedini način da se vidi Bog” (Celz); Grgur Nazijanski: „Ništa mi se nije činilo važnijim nego zatvoriti vrata osjetilima.”
Te se izreke opravdavaju kad se „osjetilu” da moralno značenje (strast, tijelo — ono što odvlači od Boga). Ipak su točniji tekstovi koji savjetuju ne „riješiti se” osjetila, nego ih „nadići”, „ne zaustaviti se na osjetilima”. Osjetila su, dakle, polazište uspona, ne njegova zapreka po sebi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 302–303.
↗ Otvori u vrtu →