Dok je katalog poroka postao tradicionalan, popis kreposti je rjeđi i manje ustaljen. Vjera, nada i ljubav (bogoslovne) gledaju se kao osobit Božji dar: Zlatousti — krštenje daje, uz oproštenje grijeha, „posvećenje, sudioništvo Duha, posinjenje i vječni život, vjeru, nadu i ljubav koje ostaju”.
Od Platona četiri stožerne kreposti tvore zasebnu strukturu: razboritost (phrónesis — krepost logistikóna), hrabrost (thymoeidés), umjerenost (otpor epithymetikónu) i pravednost (koja daje pravu mjeru i sklad ostalima). Špidlík bilježi i razliku: neke „kreposti tijela” zapravo su tek ergaleîa aretôn — oruđa kreposti, vanjska sredstva (npr. Kasijanu je „prva krepost” čistoća srca, a samoća, post i bdjenja su sredstva za nju).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 270–272.
↗ Otvori u vrtu →