Sažeto o grčkoj filozofiji: Bog ne ljubi ni svijet ni ljude. Filozofija nudi pojam vrhovnoga dobra, vrhunski ljubljenoga, ali nesposobnoga ljubiti osim sebe sama — zatvorena u ravnodušnost, u blaženu samoću koja isključuje potrebu i mogućnost prijateljstva.
Čovjek pak teži k Bogu i žudi za njim po naravnoj nuždi. Ljubav, kaže Sokrat u Fedru, „daje duši krila” za povratak punoj istini. Dakle: grčki éros je uzlazna žudnja stvorenja za apsolutnim dobrom — ali bez uzajamnosti, jer božanstvo ne silazi u ljubavi. To je presudna razlika prema biblijskom Bogu koji prvi ljubi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 275.
↗ Otvori u vrtu →