Grci su u slobodi vidjeli ponajprije „slobodu izbora”, koja se očituje isprva u društvenim odnosima (pravna sloboda nasuprot ropstvu), a u stoičkoj antropologiji postaje nutarnja, nepovrediva sloboda. Za stoike čin pristanka svodi se na typosis u umu (utisak), zatim phantasía i napokon katálepsis (pristanak).
Snažan branitelj slobode bio je Filon: njegova je velika zasluga što je ljudsku slobodu doveo u vezu sa slobodom Boga, ostavljajući Bogu moć činiti čudesa — slobodne, iznimne događaje — u svijetu kojim vladaju kozmički zakoni. Tako se već u židovsko-helenističkoj misli pripravlja kršćansko poimanje slobode kao odraza božanske slobode.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 98–99.
↗ Otvori u vrtu →