Oci ističu različite učinke grešnoga stanja, ovisno o tome kako shvaćaju savršenstvo: ako je savršenstvo sposobnost duha da kontemplira Boga, grijeh je pomračenje, tama; pred darom slobode i vladanja svijetom, grijeh je ropstvo; krepost daje snagu i postojanost, pa je grijeh slabost i nestalnost; umjesto „vječnoga života” nastupa smrt, „gušenje duha” umjesto „duhovnoga života”.
Profani grčki izraz dobio je sreću kod kršćana: grešnik nalikuje onomu koji upada u blato (bórboros), u „područje nesličnosti”. Adamovim prijestupom u svijet ulazi nered, manjak sklada u našoj naravi, a nadasve u srcu koje, postavši bolesno, vapi za ozdravljenjem.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 179–180.
↗ Otvori u vrtu →