„Da bi sav narod bio prorok!” želio je Mojsije (Br 11,29); Pavao nije posve uvjeren u tu mogućnost (1 Kor 14). Velik ugled „duhovnih otaca”, opata, staraca proizlazi odatle: nisu svi dostojni da budu izravno prosvijetljeni Duhom, niti su svi kadri razlučiti dolaze li misli uistinu od Duha.
Barsanufijev savjet pripada predaji: „Brate, ne pokušavaj sam razlučivati misli koje ti dolaze — nisi dorastao… nego misao koja te zaokuplja i ratuje s tobom reci svome opatu, i on će te iscijeliti u ime Božje.” Pravi se duhovni otac ne nalazi lako — treba ga tražiti. Idealno bi rješenje bilo sjedinjenje triju povlastica: sveti iguman koji je svećenik i diakritikós. Ipak, duhovno vodstvo po sebi nije ni hijerarhijska ni pravna funkcija — sastoji se u spremnosti da se iz ljubavi preuzmu trud i muke skrbi za dušu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 260–261.
↗ Otvori u vrtu →