Da je pokora nužna svima opće je mišljenje. Opat Mena (Duhovni vrt): „Svaka dob treba činiti pokoru, mladi kao i stari… mladi pognuvši glavu pod jaram stege kad se budi strast, stari jer mogu promijeniti loše sklonosti na koje su odavno navikli.”
Pokora se smatra novim krštenjem: „Pokora obnavlja krštenje; pokora je savez s Bogom za novi život.” Mnogi pisci (Jakov iz Saruga, Teodor Studit) preuzimaju izraz Grgura Nazijanskog — „krštenje suzama”. Naglasak je dvostruk: jedni (Zlatousti) ističu neiscrpnu mogućnost oproštenja, drugi upozoravaju na opasnost da se iscrpi Božje strpljenje — ali nitko nije naučavao nemogućnost obraćenja nakon ponovljenih grijeha. Zlatousti se nadasve boji očaja grešnika: „Samo ne očajavaj” (mónon mè apógnos) posljednje su riječi spisa Theodoru lapsu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 181–182.
↗ Otvori u vrtu →