Praktične su posljedice nauka o providnosti goleme. Izraz „predanje (napuštanje) Božjoj providnosti” pripada modernim asketskim priručnicima, ali je nauk bitan svakoj kršćanskoj duhovnosti. Svemir je „područje” Boga-Oca, a njegovo djelo zaslužuje neumornu kontemplaciju. Šimun Metafrast (zaključujući antologiju Bazilijevih spisa): „Ništa ne izmiče Božjoj providnosti… Njegovo oko, koje nikad ne spava, sve vidi; brine se za spasenje svakoga.”
Život čovječanstva može se usporediti s veličanstvenim bogoslužjem u hramu kozmosa: svaki čovjek ondje vrši zadaću koju mu je providnost dodijelila, sve do dana svoje smrti. (Špidlík odmah najavljuje nastavak: uskoro dolaze patnje i katastrofe koje to predanje stavljaju na kušnju — tema o zlu.)
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 129.
↗ Otvori u vrtu →