Utjelovivši se, Riječ je preuzela smrtnu i raspadljivu ljudsku narav, ali bez sklonosti zlu. Ta nova narav — koja stapa narav prije pada s onom nakon pada — postaje oruđe Kristove borbe protiv sila zla.
Po uzoru na Krista, čovjek se ne može uzdići k Bogu osim preobrazbom svojih strasti. Maksim Ispovjednik: „I strasti postaju korisne razumnim i kreposnim ljudima, kad ih upotrijebe za stjecanje duhovnih stvari… strasti postaju dobre po svojoj uporabi, za onoga tko ih zna podložiti razumu.” Dakle: ne uništenje, nego preusmjerenje strasti prema Bogu (gnjev protiv grijeha, požuda kao čežnja za Bogom).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 248.
↗ Otvori u vrtu →