Ivan grijeh poistovjećuje s anomía (1 Iv 3,4), čiji je korijen nómos (zakon); pa se pojam prevodi kao „kršenje zakona” — gotovo istoznačno s hamartía. Neke farizejske struje Zakon su shvaćale gotovo izvan osobnoga odnosa Boga i čovjeka, ali u SZ-u je kršenje zapovijedi imalo smisao zločina protiv JHWH. Proroci i sav NZ Zakon nepromjenjivo utemeljuju na ljubavi prema Bogu i bližnjemu te na osobi Krista.
Mnogi kršćanski autori u grijehu vide ponajprije prijestup neke Kristove zapovijedi (temelj Bazilijeva morala). Ipak je Bazilije daleko od pukoga legalizma: zapovijed nije izvanjsko pravilo nego izraz odnosa ljubavi; prijestup je uvreda Boga koji ljubi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 178.
↗ Otvori u vrtu →